Dragi drugari (naravno, i drugarice),
sedei ovde u hladnom, ali divnom Štokholmu, gde sam došao poslom, setih se da bi bilo jako lepo da podelim par utisaka sa vama…
Naime, iskoristio sam posetu ovoj lepo zemlji da se vidim sa ljudima iz Unije srednjoškolaca Švedske koje znam od ranije sa seminara OBESSU-a (Unije srednjoškolaca Evrope). Ima tu nekih dragih ljudi, pa što da propustim priliku da popijem (besplatnu
) kaficu sa njima…
Razmenjujuci informacije o tome kako ide život, šta ima novo i sl, ponudili su mi da napišem jedan clanak o tome šta predstavljaju ucenicki parlamenti u Srbiji, koliko su bitni i zašto i sve ono što mi pada na pamet kad razmišljam o parlamentima… Naravno da nisam napisao sve ono što mi pada na pamet, jer bi bilo mnoooooogo dugacko, a plašim se da bi radila i cenzura
U svakom sluccaju, prenosim vam samo mali deo mog teksta koji sam napisao za njihov casopis, a nadam se da ce on pomoci da se pokrene diskusija na našem portalu…
“….Od 1990. godine do 2000. godine u Srbiji nisu postojala tela u okviru škola koja bi okupljale srednjoškolce i zalagala se za ispunjenje njihovih prava i obaveza. Pre 1990. godine su postojala udruženja socijalisticke omladine, ali je taj koncept bio daleko od demokratskog odlucivanja i pravog nacina za iskazivanje mišljenja koje nije jednoobrazno.
Nakon više godina ekonomske, kulturne i društvene krize, došlo je do snažnog poremecaja sistema vrednosti gde se veoma ceni posedovanje materijalnog bogatstva, dok se cesto nipodaštava ambicioznost, znanje i rad. U takvim situacijama dolazi do apaticnosti i letargije koja rezultuje bezvoljnošcu da se uhvati u koštac sa problemima i da se menja svet oko sebe.
Djacki parlamenti su poslednjih godina postali oslonac odredjenog broja srednjoškolaca koji su dovoljno samosvesni da naprave snažan iskorak napred i da menjajuci sebe menjaju i stvari oko sebe. Kroz aktivnosti ucenickih parlamenata i preuzimanje rizika, odgovornosti i aktivizma, ti srednjoškolci ohrabruju svoje cesto apaticne vršnjake da krenu hrabro u ostvarivanje svojih ideja, ma koliko mislili da to nije društveno prihvatljivo.
Pocetak novog milenijuma oznacava start trke u Srbiji za osnivanje prvih djackih parlamenata. Taj koncept je donet pre svega iz Zapadne i Centralne Evrope gde su ucenicke strukture koje imaju mogucnost odlucivanja u školama prisutne vec više decenija. Pocetak uspostavljanja ucenickih parlamenata bio je (kao i vecina pocetaka) veoma težak. S obzirom da njihov status nije bio definisan u Zakonu o osnovama obrazovanja, srednjoškolci nisu znali koja su njihova prava i obaveze i šta mogu da realizuju u okviru svojih parlamenata.
Pored toga, evidentno je da su srednjoškolci u Srbiji dugi niz godina bili u jednom stanju apatije gde su sumnjali da mogu nešto da promene u svom okruženju i gde su navikli da su autoriteti u školi (školski odbor, direktor i profesori) jedini koji imaju pravo odlucivanja. Zbog toga su se mnogi školski parlamenti vrlo brzo po osnivanju i gasili ili su se bavili aktivnostima koje ne cine srž i pravu svrhu rada ucenickih parlamenata (humanitarne akcije, modne revije, žurke i sl.). Odredjen broj ucenickih parlamenata koji su prošli kroz obuku pojedinih nevladinih organizacija uspeo je da opstane i da krene sa realizacijom ozbiljnih programa i aktivnosti koji su bili usmereni pre svega na unapredjenje položaja srednjoškolaca.
Trenutno u Srbiji tek oko 40% srednjih škola imaju ucenicke parlamente koji zaista funkcionišu, koji se redovno sastaju i realizuju razlicite projekte koji unapredjuju status srednjoškolaca ili njihovo znanje. Poseban problem predstavlja loša definisanost ucenickih parlamenata u Zakonu, te samim tim i nedostatak formalnog ucešca u donošenju odluka unutar škola kao i nemogucnost adekvatnog finansiranja.Â
U Srbiji postoji veoma veliki broj registrovanih nevladinih organizacija, ali ne toliko veliki broj zaista aktivnih organizacija. U velikom broju manjih mesta ne postoji ni jedna nevladina organizacija, a posebno omladinska. Poslednjih godina, sa jacanjem ucenickih parlamenata prisutno je da se ucenicki parlamenti koriste kao neka vrsta organizacija u manjim mestima koji realizuju akcije, šire informacije o mogucnostima za mlade i sl.Tokom protekle 3 godine postoji mnogo slucajeva gde su ucenicki parlamenti bili ravnopravno ukljuceni u projekte zajedno sa nevladinim organizacijama, te se prakticno smatraju nezaobilaznim delom gradjanskog društva. Projektom osnivanja Mreže ucenickih parlamenata ne samo što ce se raditi na osnaživanju individualnih parlamenata i samim tim osnaživanju tog dela gradjanskog društva, vec ce se i stvoriti jedna nova snaga Mreža ucenickih parlamenata koja ce biti veoma jak faktor i imati uticaja na donošenje odluka koje se ticu samih srednjoškolaca prakticno, jedna vrsta srednjoškolskog sindikata koji ce se boriti za ispunjenje ugroženih prava srednjoškolaca i njihovo okupljanje radi širenja pozitivnog aktivizma…”Â